Trnjina i njena zaboravljena lekovitost
Trnjina, crni trn ili divlja šljiva (lat. Prunus spinosa) uglavnom je poznata kao lekovita biljka za koju malo ljudi zna da je i još jedna vrsta divljeg jestivog i lekovitog voća…
Reč je o razgranatom grmu iz roda šljiva (Prunus), porodice ruža (Rosaceae). Kao žbun raste u visinu 1-3 metra, kao drvo može da naraste do 5 metara, retko više. Cveta sitnim cvetovima u martu, aprilu i maju, pre listanja. Plod je koštunica tamnoplave boje, prečnika 10-12 mm.
Dozreva od avgusta do oktobra, ali tada je izrazito oporog ukusa. Trnjina je u prirodi rasprostranjena u skoro celoj Evropi i delu severne Afrike. Smatra se pretkom današnjih kultivisanih vrsta šljiva. Iako je njena prehrambena upotreba ograničena, u mnogim evropskim kuhinjama još se upotrebljava, a kod nas je neopravdano pala u zaborav.
Trnjina u kulinarstvu
Konzumacija trnjine ima dugu tradiciju – postoje dokazi daje korišćena još u mlađem kamenom dobu, a kao voće su je poznavali i u starom Rimu. Činjenica je da njen opori ukus u svežem stanju nije za svačije nepce, ali posle nekoliko mrazeva postaje prihvatljiviji, a i brojne su mogućnosti prerade ovog zdravog voća.
Za konzumaciju u svežem stanju pogodne su u novembru i decembru. Od prezrelih plodova, posle mraza, mogu se praviti sirupi, džemovi, mešane marmelade ili voćne pite.
Dodaje se u kompote od šljiva, jabuka i krušaka, poboljšava im ukus i dodaje lekovitu komponentu. Iako je plod najbolje brati u novembru i decembru, sličan efekat može se postići ako se ranije ubrani plodovi ostave nekoliko nedelja u zamrzivaču.
Dodaje se kao začin u jela od divljači, posebno u gulaše, kojima naglašava ukus i daje tamnu boju. Ukiseljene trnjine su posebno cenjen delikates u Francuskoj, gde se često serviraju kao zamena za masline.
Od sušenih bobica pravi se ukusan i lekovit čaj. Upotrebljava se i kao sirovina za proizvodnju alkoholnih pića – u Velikoj Britaniji od nje se pravi jedna vrsta džina, a u Italiji, Francuskoj i Spaniji biljni likeri. U Rusiji se od trnjina proizvodi delikatesna rakija “ternovka”. Od fermentisanih plodova proizvodi se i vino.
Lekovitost trnjine
Narodna medicina odavno poznaje lekovitost trnjine, iako je u današnje vreme njena upotreba zapostavljena. U lekovite svrhe prvenstveno se koristi plod, ali i cvet, list, kora i koren.
SASTOJCI:
Lekovitost trnjine
Narodna medicina odavno poznaje lekovitost trnjine, iako je u današnje vreme njena upotreba zapostavljena. U lekovite svrhe prvenstveno se koristi plod, ali i cvet, list, kora i koren.
Od plodova se prave pekmez i sok lekovitog dejstva. Pekmez se najčešće koristi kao sredstvo za podsticanje varenja kod osoba s neurednom stolicom, dok se sok koristi za ublažavanje problema izazvanih bolestima u usnoj duplji i grlu upale sluzokože usne duplje i desni, upaljeno ždrelo).
Čaj od cvetova podstiče izlučivanje mokraće, smanjuje intenzitet grčeva organa za varenje i upotrebljava se za jačanje gastrointestinalnog trakta uopšte.
Čajem se takođe ispiraju kožni osipi. Preparati od korena (najčešće čaj) nekada su se upotrebljavali za lečenje groznice.
DESERT OD TRNJINE
DESERT OD TRNJINE
SASTOJCI:
450-500 g trnjine (posle mraza)
120 g pekmeza od šipaka
med po želji
400 ml vode
400 ml mleka
125 g griza
6 kašika šećera
1 kašika vanilin šećera
2 šolje šlaga + za ukras
120 g pekmeza od šipaka
med po želji
400 ml vode
400 ml mleka
125 g griza
6 kašika šećera
1 kašika vanilin šećera
2 šolje šlaga + za ukras
PRIPREMA: Prodinstajte trnjinu s malo vode i zatim propasirajte. Dodajte i vodu (sirup) koji ste iscedili i malo meda po želji. Skuvaje mleko sa vodom, dodajte griz i šećer, pa skuvajte. Neka se ohladi. Pomešajte s pireom od trnjine dok ne dobijete glatku smesu. Ostavite malo šlaga za ukras, pa ostatak dodajte u smesu dok malo ne otvrdne. Sipajte u posudice i ukrasite šlagom i pekmezom od šipaka. Stavite u frižider.
Izvor: http://dijetaplus.com
Izvor: http://dijetaplus.com
Primjedbe
Objavi komentar