Medvjetka odstranjuje otrovne tvari kod mnogih bolesti bubrega i mjehura
Medvjetka
Medvjetka , Arctostaphyllos uva-ursi (L.) Spreng., (Arbutus uva-ursi L.)
Porodica: vrijesovi, Ericaceae.
Druga imena: medvjeđe grožđe, mlivnjak, opernjak.
Ljekoviti dijelovi biljke: listovi.
Ljekarnički naziv: listovi medvjetke – Uvae ursi folium.
OPIS: Medvjetka je zimzeleni grmić, poleglog rasta, a ponekad gusto poput saga prekriva velike površine. Na prvi pogled vrlo je slična brusnici (Vaccinium vitis-idaea), ali raste uspravno, a ne u jastučastim nakupinama. Listovi medvjetke debeli su, kožasti, jajasti, ponekad malo klinasti. Na gornjoj se strani dobro uočava raspored lisnih žila. Na donjoj strani nisu smeđe istočkani kao što su listovi brusnice, pa se i po toj oznaci te dvije vrste mogu dobro razlikovati. Na vrhu ogranaka razvijaju se maleni blijedoružičasti cvjetovi koji su zvonasti i združeni u poniknute grozdaste cvatove. Iz cvjetova se razvijaju crvene bobe koje su kisele i malo trpke.
VRIJEME CVATNJE: Od travnja do lipnja.
NALAZIŠTA: Medvjetka je raširena u sjevernijim dijelovima Evrope kao biljka vlažnih i cretnih staništa. U južnim dijelovima Evrope, pa tako i na Balkanskom poluotoku, česta je u planinskom području kao biljka planinskih pašnjaka.
VRIJEME I NAČIN SABIRANJA: Iako se listovi na medvjetki nalaze tijekom cijele godine, ipak ih treba brati u kasno ljeto ili ujesen jer tada sadrže najviše ljekovitih tvari. Mogu se sušiti ili u sjeni ili na suncu jer su vrlo kruti.
LJEKOVITE TVARI: Arbutin, metilarbutin, slobodni hidrokinon, tanini (galotanini i elatanini), flavonoidi i nešto eteričnog ulja.
LJEKOVITA SVOJSTVA I PRIMJENA: Već je dugo vremena poznato da medvjetka odstranjuje otrovne tvari kod mnogih bolesti bubrega, mjehura i svih ostalih mokraćnih putova. Ta su ljekovita svojstva potvrdila sva suvremena istraživanja; ipak, novija iskustva pokazala su da se čaj iz te biljke donedavno posve krivo priređivao.
Naime, smatralo se da listove treba – zbog njihove debljine i čvrstoće – vrlo dugo kuhati, da bi iz njih izvukli što više ljekovitih tvari. Na taj se način dobivao neukusan čaj koji je opterećivao želudac. Zato nije čudno da poneki bolesnici – osobito djeca – nisu mogli izdržati do konca liječenje medvjetkom.
Danas je poznato da u liječenju bolesti mokraćnih putova, značajnu ulogu ima samo arbutin, a da dugim kuhanjem u čaj ulaze i brojni neželjeni tanini. Otkako znamo da iz listova medvjetke možemo i hladnom vodom izvući dovoljne količine arbutina, a samo male količine neugodnih tanina, čaj od medvjetke postao je vrlo omiljen.
Naime, smatralo se da listove treba – zbog njihove debljine i čvrstoće – vrlo dugo kuhati, da bi iz njih izvukli što više ljekovitih tvari. Na taj se način dobivao neukusan čaj koji je opterećivao želudac. Zato nije čudno da poneki bolesnici – osobito djeca – nisu mogli izdržati do konca liječenje medvjetkom.
Danas je poznato da u liječenju bolesti mokraćnih putova, značajnu ulogu ima samo arbutin, a da dugim kuhanjem u čaj ulaze i brojni neželjeni tanini. Otkako znamo da iz listova medvjetke možemo i hladnom vodom izvući dovoljne količine arbutina, a samo male količine neugodnih tanina, čaj od medvjetke postao je vrlo omiljen.
PRIPREMA ČAJA OD LISTOVA MEDVJETKE: 1 do 2 čajne žličice listova medvjetke prelijemo 1/4 l hladne vode i pustimo da stoji 12 do 24 sata, a u međuvremenu katkada promiješamo. Nakon toga procijedimo i malo podgrijanog pijemo 2 do 3 puta po jednu šalicu dnevno. Taj napitak obično vrlo dobro i brzo djeluje kod raznih akutnih (naročito prehladnih) upala mokraćnog mjehura. Ako se upala ne smiri nakon tjedan dana redovitog uzimanja tog čaja, mora liječnik propisati drugi lijek.
Moramo znati i to da arbutin, ljekovita tvar u medvjetki, djeluje samo onda ako se u bubrezima ne izlučuje kisela mokraća. Naime, hidrokinon, koji sprečava upale, oslobađa se iz arbutina samo u bazičnom mediju. Zbog toga tijekom liječenja čajem od medvjetke ne smijemo uzimati neka jela koja uzrokuju stvaranje kisele mokraće (voćni sokovi, kiselo zelje, kiselo voće). Neka iskustva dopuštaju zaključak da listovi medvjetke pospješuju i izlučivanje mokraće. Djelotvorni su sami ili pak u kombinaciji s drugim ljekovitim biljkama koje imaju isto takvo djelovanje na mokraćne ograne, pa je medvjetka sastavni dio skoro svih čajeva za bubrege i mjehur.
Moramo znati i to da arbutin, ljekovita tvar u medvjetki, djeluje samo onda ako se u bubrezima ne izlučuje kisela mokraća. Naime, hidrokinon, koji sprečava upale, oslobađa se iz arbutina samo u bazičnom mediju. Zbog toga tijekom liječenja čajem od medvjetke ne smijemo uzimati neka jela koja uzrokuju stvaranje kisele mokraće (voćni sokovi, kiselo zelje, kiselo voće). Neka iskustva dopuštaju zaključak da listovi medvjetke pospješuju i izlučivanje mokraće. Djelotvorni su sami ili pak u kombinaciji s drugim ljekovitim biljkama koje imaju isto takvo djelovanje na mokraćne ograne, pa je medvjetka sastavni dio skoro svih čajeva za bubrege i mjehur.
MEDVJETKA U NARODNOJ MEDICINI: Prva iskustva i vijesti o ljekovitosti medvjetke pojavile su se u sjevernijim dijelovima Evrope. U Engleskoj su je upotrebljavali već u 13. stoljeću, a u srednjoj Evropi daleko kasnije, dok liječnici čaj od medvjetke propisuju od 18. stoljeća nadalje. U narodnoj je medicini primjenjuju uglavnom kao dezinfekcijsko sredstvo protiv raznih bolesti mokraćnog mjehura i bubrega. Katkada je dodaju i u različite pripravke protiv kašlja, a uvarak djeluje protiv kroničnih proljeva. Ovo posljednje posve je razumljivo jer listovi medvjetke sadrže puno tanina koji uspješno zatvaraju.
NUSPOJAVE: Ako čaj krivo priređujemo (kuhamo), velike količine izlučenih tanina mogu prouzrokovati različite želučane tegobe.
Izvor: http://belosa.info
Primjedbe
Objavi komentar