Zašto su omega 3 masne kiseline tako učinkovite protiv dijabetesa
Omega 3 masne kiseline
Istraživači s University of California, San Diego School of Medicine, identificirali su molekularni mehanizam koji čini omega 3 masne kiseline iznimno djelotvornima u smanjenju kroničnih upala i otpornosti na inzulin.
Otkriće bi moglo dovesti do razvoja jednostavnih lijekova u prehrani za preko 23 milijuna Amerikanaca koji boluju od dijabetesa i drugih medicinskih stanja.
Pišući u online izdanju časopisa Cell od 3. rujna, dr.med. Jerrold Olefsky i njegovi suradnici identificirali su ključni receptor na makrofagima kojega se u izobilju može susresti u pretilih ljudi.
Pretilost i dijabetes usko su povezani.
Znanstvenici tvrde da omega 3 masne kiseline aktiviraju ovaj receptor makrofaga, dovodeći na taj način do značajnog smanjenja upale i poboljšane sustavne osjetljivosti na inzulin.
Makrofagi su specijalizirane leukocitne stanice koje gutaju i probavljaju stanični debris i patogene.
Dio odgovora imunosnog sustava uključuje makrofage koji izlučuju citokine i druge proteine koji uzrokuju upalu, što je metoda uništavanja stanica i potencijalno štetnih objekata.
Pretilo masno tkivo sadrži hrpe tih makrofaga koji proizvode mnoštvo citokina.
Pretilo masno tkivo sadrži hrpe tih makrofaga koji proizvode mnoštvo citokina.
Rezultat može biti kronična upala i porast inzulinske rezistencije u susjednim stanicama pretjerano izloženima citokinima.
Inzulinska rezistencija fizičko je stanje u kojemu prirodni hormon inzulin postaje neučinkovit u reguliranju razine šećera u krvi, što dovodi do niza često teških zdravstvenih problema, od kojih je najpoznatiji dijabetes tipa 2.
Olefsky i suradnici proučavali su stanične receptore za koje znaju da reagiraju na omega masne kiseline.
Naposljetku su suzili svoj fokus na receptor G-proteina poznat kao GPR120, jedan iz obitelji signalnih molekula koje sudjeluju u brojnim staničnim funkcijama.
Receptor GPR120 moguće je pronaći isključivo na proinflamatornim makrofagima u zrelih masnih stanica.
Receptor GPR120 moguće je pronaći isključivo na proinflamatornim makrofagima u zrelih masnih stanica.
Kada je receptor isključen, makrofag dovodi do upalnih stanja.
No izložen omega 3 masnim kiselinama, poglavito dokozaheksaenskoj kiselini (DHA) i eikozapentaenskoj kiselini (EPA), receptor GPR120 aktivira se i stvara snažan protuupalni učinak.
“Upravo nevjerojatno snažan efekt”, rekao je Olefsky, profesor medicine i pomoćni pročelnik znanstvenih projekata na UC San Diego School of Medicine.
No izložen omega 3 masnim kiselinama, poglavito dokozaheksaenskoj kiselini (DHA) i eikozapentaenskoj kiselini (EPA), receptor GPR120 aktivira se i stvara snažan protuupalni učinak.
“Upravo nevjerojatno snažan efekt”, rekao je Olefsky, profesor medicine i pomoćni pročelnik znanstvenih projekata na UC San Diego School of Medicine.
“Omega 3 masne kiseline uključuju receptor, terminirajući na taj način upalu.”
Svoje istraživanje znanstvenici su proveli koristeći se staničnim kulturama i miševima, od kojih su potonji djelomično genetski modificirani uslijed izostanka GPR120 receptora.
Miševi su hranjeni hranom visokog postotka masnoće, uz nadopunu omega 3 masnim kiselinama, ili bez njih.
Terapija nadopunom spriječila je upalu i poboljšala osjetljivost na inzulin u običnih, pretilih miševa, no zato je bila potpuno nemoćna kod GPR120 knockout miševa.
Kemijski agonist omega 3 masnih kiselina polučio je slične rezultate.
“Ovo je priroda na djelu”, rekao je Olefsky. “Receptori su se razvili ne bi li odgovorili na prirodan proizvod – omega 3 masne kiseline – i tako kontrolirali upalni proces.
Naš rad ilustrirao je kako je riblje ulje za takvo što svakako sposobno, te pomoću jednostavnog dodatka preporučuje mogući način liječenja ozbiljne upale kod pretilosti te u stanjima kao što su dijabetes, karcinom i kardiovaskularne bolesti.”
Svoje istraživanje znanstvenici su proveli koristeći se staničnim kulturama i miševima, od kojih su potonji djelomično genetski modificirani uslijed izostanka GPR120 receptora.
Miševi su hranjeni hranom visokog postotka masnoće, uz nadopunu omega 3 masnim kiselinama, ili bez njih.
Terapija nadopunom spriječila je upalu i poboljšala osjetljivost na inzulin u običnih, pretilih miševa, no zato je bila potpuno nemoćna kod GPR120 knockout miševa.
Kemijski agonist omega 3 masnih kiselina polučio je slične rezultate.
“Ovo je priroda na djelu”, rekao je Olefsky. “Receptori su se razvili ne bi li odgovorili na prirodan proizvod – omega 3 masne kiseline – i tako kontrolirali upalni proces.
Naš rad ilustrirao je kako je riblje ulje za takvo što svakako sposobno, te pomoću jednostavnog dodatka preporučuje mogući način liječenja ozbiljne upale kod pretilosti te u stanjima kao što su dijabetes, karcinom i kardiovaskularne bolesti.”
Međutim, Olefsky zaključuje da je potrebno poduzeti daljnja istraživanja.
Na primjer, ostala je nejasna količina u kojoj riblje ulje predstavlja sigurnu, učinkovitu dozu.
Visoka potrošnja ribljeg ulja dosad se uglavnom povezivala s povećanim rizikom od krvarenja i moždanog udara kod nekih ljudi.
Pokaže li se riblje ulje nepraktičnim terapeutskim sredstvom, Olefsky je rekao da bi u tome slučaju identifikacija receptora GPR120 potaknula istraživače na razvoj alternativnog lijeka koji oponaša djelovanje DHA i EPA, osiguravajući pritom jednake protuupalne efekte.
Izvor: University of California – San Diego
Svidio Vam se članak: Omega 3 masne kiseline?
Izvor: University of California – San Diego
Svidio Vam se članak: Omega 3 masne kiseline?
Podijelite ga s prijateljima!
Primjedbe
Objavi komentar