Luk crni i bijeli (češnjak) kao hrana i lijek

Razni naucari i prakticari do sad su iznasli i saznali da je bijeli i crveni luk (crni) luk pun ne samo hranjivih sastojaka koji su neophodni za nase tijelo i umovanje nego i da su oba ova luka u isto vrijeme i lekarija protiv vise bolesti.

Sta oni vrijede za hranu vidi se otuda sto je hemijskom analizom ispitano da u cesnjaku (bijelom luku) ima, pored vode, celuloze, bjelancevine, secera, organskih kiselina, mineralnih soli, vitamina, fermenata i drugih manje vaznih sastojaka, jedno jedinjenje aliin, rastvorljivo u vodi i bez mirisa, ali kad se cesnjak oljusti, isjece, zgnjeci ili zvace, onda se pod uticajem fermenata ubrzo razvija aromatican, prijatan, zacinski >miris na bijeli luk<, jer se aliin razlaze na isparljivo ulje koje sadrzi sumpora (alicin)  i koje drazi oci i ljutog je ukusa. Ovo ulje nije postojano i brzo se hemijski mjenja u neprijatno jedinjenje koje zaudara na bijeli luk. Zbog toga se bijeli luk upotrebljava uvjek svjez i kad zatreba.

A u crnom luku ima vode, celuloze, bjelancevine, secera, sluzi, sumpornih isparljivih jedinjenja, od kojih potice miris, ljutina i ukus crnog luka, zatim organskih kiselina, pektina, mineralnih sastojaka, vitamina, fermenata i drugih supstancija.

Nauka je utvrdila da mnoge aromaticne biljke, odnosno njihovi isparljivi sastojci, djeluju bakteriostaticno (zaustavljaju razvoj mikroorganizama) ili baktericidno (unistavaju mikrobe). Na taj nacin je i naucno dokazana opravdanost upotrebe izvjesnog mirisnog bilja za zastitu covjeka i za lijecenje raznih bolesti. Te materije su nazvane fitoncidi ili antibiotici visih biljaka. U pogledu fitoncidnog djelovanja najbolje su proucene razne vrste lukova, narocito bijeli i crni, koji su vijekovima u svim narodima koriste, pored ostalog, i kao sredstva koja lijece i stite ljude od raznih bolesti.

Iz bijelog luka je dosad izolovano nekoliko isparljivih fitoncida medju kojima najvecu antibioticku moc ima alicin. Medjutim, njegov najveci nedostatak je u tome sto je samo kratko vrijeme postojan, jer se brzo mjenja a  time se gubi i njegova fitoncidna aktivnost.

Zbog toga treba jesti sto cesce cas jednog cas drugog luka, bilo to presnog, mladog i zrelog, bilo kao primjesu uz razna jela, bilo kao salatu i sos. Cesto i obilato jedenje lukova daje snagu i tijelu i umu i predohranjuje razne bolesti. Luk (crni) je izvrsno sredstvo i protiv besanice (nespavanja), ma u kom se vidu jeo, a narocito u vidu sosa. Kad se svari po nekoliko glavica oba luka, onda odvar taj goni gliste kod djece i ljudi ako se izjutra nastinu popije neka osrednja casa. To pomaze ako se cini dva - tri dana i uspjeh je pouzdan. Takvo pice dobro je i protiv zatvora. Protiv nesvjestice dobro je da se glavica (crna) luka razbije i pod nos stavi bolesniku pa ce se osvjestiti. Svaku micinu prokida kada se na nju oblozi isjeckanog luka i mesa govedjeg, za tu svrhu dovoljne su dvije glavice luka i toliko mesa taze i ktrog. Oblog prokine otok i izvuce iz njega sve, pa posle toga lako je lijeciti ranu. Kad se ko jako udari, nagnjeci i pristine tako da koza pomodri i bolove proizvodi, onda ce ih otkloniti i uboj izlijeciti takav oblog luka crvena i mesa, ili utucen luk sa dosta soli.

Kad se (crni) luk svari u vodi sa medom i zutim ili crnim secerom, odlicno lijeci kasalj i katar. Taj lijek naucili su engleski misionari i oficiri u Egiptu i Sudanu. Evo kako se on spravlja po kazivanju njihovom: prije svega ocisti glavicu (crnog ) luka, i isjeci pokrupno, uzmi oko 500 grama pa stavi u nov opran lonac, pa tome dodaj jedan litar vode, 80 gr. meda i 400 gr zutog secera. To treba da se avri polagano 3-4 sata. Tad ostavi da se ohladi pa docnije ocijedi odvar. Ovaj treba dobro pomijesati onda kad se od vatre izmakne, da ne bi secer na dnu lonca ostao. Najbolji sud za odvar je cisto staklo. Sud se mora zatvoren drzati. Bolesnik neka pije tog odvara po jednu malu casicu izjutra i uvece, ali odvar treba uvijek ugrijati, jer vise radi vruc no hladan. Nekome pomogne ubrzo, a nekom tek posle jednomjesecnog neprestanog upotrebljavanja. Putujuci po svijetu vidjeli smo vise osoba koje su se spasile od prsobolje, nejelosti i kaslja, jeduci svako jutro naste srce po jednu glavicu crnog luka. Ovo je za neke nevjerovatno, ali je oprobano kao posve istinito, samo ako ne dosadjuje ocima, sto se nekima dogadja.

Ali češnjak (bijeli luk) daje jos vise koristi. I on se moze jesti kuhan u jelu (papazjanija, u sosu i onako presan. Ali netreba ovaj luk najedanput jesti mnogo, nego po nekoliko cesana iz glavice, najvise jednu glavicu. Kad se tako jede, on jaca zeludac, predohranjava od grceva i vodene bolesti, goni na mokrenje, cuva od groznice i dr. Protiv kaslja i neuredne stolice dobro ga je utuci i jesti s medom. Da se odgoni mokracni kamen, treba piti svaki dan po jednu casu bijelog vina u kome je malo cesnjaka svareno. Zapaljenje mesa oko zuba i mala zubobolja lijeci se kad se ispece cesnjak u vrucem pepelu, i onako vreo na bolni zub metne i podrzi. Za zapaljeno meso oko zuba najbolje je svariti s cesnjakom vinskog sirceta i tim svaki dan usta, desni ispirati. Kad se istuca cesnjak i pomijesa sa zejtinom pa se tim mazu stare kraste, suga i drugo, on ih lijeci.

Dalje, ispitano je da narod koji zivi u nezdravim i barskim mjestima treba da pojede svako jutro nastinu prije polaska iz kuce po jedno cesno od cesnjaka (bijelog luka), jer to ga cuva od raznih bolesti i groznice.

Mladi crni i bijeli luk imaju veliki znacaj kao prva proljetna salata i dobar izvor vitamina S i provitamina A (karotena). Treba narocito jesti one zelene socne listove koji imaju vecu biolosku vrijednost nego oni bezbojni dijelovi u kojima ima vise secera pa su zbog toga sladji i ukusniji.

Kako se odstranjuju žuljevi

Sitne glavice arpadzika ili crnog luka rasijeku se na polutine i metnu u dobro vinsko sirce da postoji dva-tri sata. Pri polasku u postelju stavi jednu polutanu na svaki zulj i dobro ga privezi da ne spadne. Ovo treba ponoviti nekoliko veceri, pa ce nestati zuljeva. Svako jutro treba sastrugati omeksali dio zulja.

Kad se pomisli na sve pomenuto sto rekosmo o cesnjaku i luku(crnom), onda uputno je napomenuti da je duznost upucivati pri svakoj zgodnoj prilici svaku seosku porodicu da ona svake godine zasadi dovoljnu kolicinu jednog i drugog luka, kao i drugog povrca, pa tako da ga ima preko cijele godine u kuci. Mi treba da nau cimo, da ubjedimo narod da je grdna sramota za svaku kucu koja nema dovoljno luka u svojoj gradini, a jos vece ruglo za one porodice koje kupuju luk iz varosi. Tako je isto pogrda za svakoga zemljoradnika koji kupujeiz varosi kupusa, pasulja i drugog povrca. Tu ne opravdava nikog ni susna godina. Jer u casu takvog ljeta vrijedni i svjesni seljani udruzice se pa ce naci udesno mjesto za svako povrce, gdje ce nadoknaditi oskudicu kise vodovodima, kao sto to cine bastovani (gradinari) bugarski.
Gdje nema mjesta za plitke bunare gradinarske, tamo nek se udese duboki, u koje se moze lsivati kisnica, kad ima dovoljno kise, snjeznica proljetna i zimska. Takva voda bila bi jos bolja od bunarske za navodnjavanje povrca. Takve rezervoare nije tesko graditi zadrugarskim nacinom, pozivanjem clanova svake seoske kuce. Ucinimo bar sto mozemo, pa cemo opet dosta uciniti dok se ne osvjestimo za zadrugarski zivot i rad.

I druge vrste luka koji se gaje; na primjer praziluk, praz ili capljan (Allium porrum), arslama (A.fistulosum). laneuva (A.Victorialis) i druge zasluzuju nasu paznju, jer sadrze slicne sastojke pa ih zbog toga treba koristiti u ishrani i u narodnoj medicini kao bijeli i crni luk.

U nasim listopadnim, narocito brdskim i planinskim sumama, na vlaznim mjestima, uz sumske puteve i potoke, cesto na nepreglednim povrsinama, raste divlji luk, sremus ili cremos (Allium ursinum). U nekim krajevima bere se i koristi umjesto gajenog luka.

Dobre su za jelo ili kao zacin i druge vrste divljih lukova, kao na primjer: lucac (Allium ampeloprasumt), aljma, vlasac, ljutika (A.ascalonicum), vlasik (A. schoenoprasum), balucka (A.vineale) i drugi.

Postoji i jedan otrovan luk, to je primorski luk (Scilla maritima).

Vasa Pelagic