Kafa od žira kao hrana i lijek

Špargla, spanać, kiseljak, zelje(pazija, štavolj) posve su ugodni za jelo, pa zato ovom prilikom najtoplije preporucujemo narodu i te biljke da ih jede naporedo sto cesce, dok god za jelo ugodne budu; narocito ovo preporucujemo onima koji su zaboravni, setni i zatvoru, blijedilu, sujevima i glavobolji izlozeni. 

Grci sparglu svare dobro pa odvar piju umjesto vode, a nju jedu posoljenu i sa zejtinom dobro zacinjenu. Od sjemena spargle pravi se kafa, koja je ugodnija za pice i za zdravlje od mnogih drugih kafa.

Kiseljaka i pazije (stavolja ima skoro po svima livadama i pored tornih medja i pasnjaka. Lisce im je slicno kao i u spanaca, prilicno bogato gvozdjem, bez koga bi nam tijelo bilo posve blijedo i malaksalo. Divlja i pitoma spargla u Grckoj i 

Maloj Aziji upotrebljava se ne samo za jelo kao hrana nego i kao lijek. Kiseljak i zelje mogu se i u bastama gajiti prema potrebi. Tad je lisce njihovo jos ugodnije za jelo.

Kad se to zna o tim i drugim biljkama, onda je izlisno i govoriti cestitim nastavnicima i svestenicima naroda koliko ce uciniti dobra zemljoradnickom i drugom narodu ako mu sto vise ovakvih korisnih pouka ukazu: i u skoli, i u crkvi, i na skupu i pri svakom radu i zgodnom poucavanju.

Ko je ucio >nauku< samo zato da ona trune u njemu i da s njome samo spekulise, a ne da koristi i onima koji ne imadose zato ni vremena ni sredstava, taj nije covjek, vec zatvorena mesina.

Kafa od žira kao hrana i ljekarija

U narodu je zir poznat kao izvrsna hrana za svinje. U gladnim godinama hrane se njime i siromasne porodice. 

Ovo vec zna seoski stalez. Ali ce rijetko ko znati da je kafa zira odlican lijek kojim se i nekolike ljudske bolesti mogu izlijeciti ako se redovno pije za neko vrijeme, a pije se ili s mlijekom ili bez toga.

Ljudi nauke od nasjtarijih vremena pa do danas smatraju zir i biljku na kojoj on rodi za ljekovite. Sem njegovih sastojaka koji hrane, u njemu ima i djelica koji lijece. 

Izir i hrastova kora sadrze u sebi puno ljekovitih sastojaka za lijecenje i unutrasnjih i spoljnih bolesti ljudskih. I narodna medicina poznaju dobro tu ljekovitu silu ove biljke.

Kad se pije kafa od zira s mlijekom duze vremena, onda odlicno moze da se izlijeci i takozvana u nauci engleska bolest (rahitis). Zbog toga mnogi doktori odredjuju da tu kafu piju ne samo siromasni ljudi nego i bogatasi, koji bi mogli platiti skuplje lijekove za opravljenje zdravlja svog.

Za posve slabunjavu djecu, i onu koja se naglo suse i gube, najbolje je da se kafa cerova zira vari u mlijeku i pije tako zajedno sa mlijekom, u koje se doda nesto secera ili meda. Cijelu tu kafu treba izmijesati i zajedno sa mlijekom piti. 

To je pice za takvu djecu i odlicna hrana i ljekarija, a tako i za odrasle osobe.

Posto su u ljudi razne naravi i razne bolesti, to ce ih biti mozda od sto deset ili malo vise ili manje kojima zir donosi zatvor, tesku sracku, ali ostalima on cini dobro u svemu pa i u tome. 

Takvi trebaju da probaju tu kafu od zira, koju mi nazivamo zirijom i samu i s mlijekom, i zitku i gustu s tropom, pa ce valjda i njima goditi. Ta zirija rijetko kome skodi.

Hranjivost i ljekovitost zira poznaje se iz analize hemicara. Tako oni kazu da u ziru ima: bjelancevine, mnogo skroba (do 40%), masnog ulja, tanina, secera, gorkih sastojaka, mineralnih soli, narocito fosfata, organskih kiselina, vitamina i dr.

To je pravi povod i uzrok te smo ovaj clanak napisali. Ovo sto je o tome napisano, uzeto je iz iskaza ruskih i njemackih doktora. I ovakvu upotrebu zira treba uvesti u obicaj isto kao  i davanje sljiva, ulja, sapuna itd.

Ne bi zgorega bilo da i svaka seoska skola ima povise zira i sve potrebe za przenje i kuhanje kafe od njega. Slabunjavim i bolesljivim djacicima valjalo bi ga davati redovno  mjesto kafe i drugih pica svuda po varosima.

I ucenici u nasim seoskim skolama, na zalost, mahom izgledaju kao >ispijeni<. Za njih je to pice neiskazano dobro. Koja skola iskreno radi na pravilnom razvitku tjelesnom i umnom svojih ucenika, ona treba i ona mora paziti i na zdravlje njihovo koje se ovim lijekom izvjesno popravlja ako se redovno upotrebljuje.

Kafa od zira sprema se i gotovi se ovako. Uzme se zreo i zdrav zir, hrastov ili cerov pa se svako zrno, ziric rasjece na dva komadica, bacajuci svaki koji je suveljiv ili crvljiv. 

Posto se isjece tako odredjena porcija zira, onda se prije praznjenja osusi na suncu, ili u peci, pa se isprzi u przunu kao i kafa. Ali uprziti ga valja koliko da porumeni. 

Ako pregori, ne valja: izgubi prirodni ukus i miris a i ljekovitost. S toga se pri przenju mora cesto mijesati i tresti kao i kafa ili kokice. Samo treba paziti da se ne preprzi. 

Neki ga osuse samo dobro u peci pa ga i ne prze, vec odmah utuku, proseju, vare i piju. Neki ga obare malo i u vreloj vodi da se ublazi ona zirovna gorcina, ali to ne bismo savjetovali. 

Bolje je pomijesati sa nesto uprzene razi, pa je gorcina umeksana, ako ko ne moze da trpi onu gorcinu, koja je korisna za zdravlje, mada nije za svaciji ukus. 

Ako se utuca i ljuska zira zajedno sa zirom i pije tako, onda je ta kafa jos mnogo gorcija. Zato je bolje uvijek skinuti ljusku sa zira cim se osusi. 

Kad se osusi rasjeceni zir, onda se lahko skida ljuska, a sa prijesnog to ide posve sporo i tesko, a i prsti i ruke postanu crni od zirnog tanina i drugih sastojaka. 

Takozvani >sladun<  nije gorak, ali ipak treba piti gdje god je moguce kafu od cerova zira, ili mijesati njegov prasak u vrelo mlijeko pa ga piti do mile volje, koliko ko hoce. 

Tuca se i melje onako isto kao i kafa za pice. Bolje godi zdravlju kad se i duze vari nego kafa. Na pola litra vode dovoljne su tri kasicice zirnog brasna: ali ne udi ako se metne i vise. 

Koga mrzi da kuha zir svaki dan, moze ga skuhati jednom koliko treba za dva dana. Ovaj odvar zimi moze trajati i za tri dana. Ako se spravlja za drugi i treci dan, onda je bolje da se odmah i ne cijedi, vec posto prodju dva-tri sata. Posle toga se i procijedi, pa se talog ili trop baci, a cjedjevina naspe u cisto staklo, zatvori i ostavi u hladovinu.

Kad se sprema, vari, kafa za danasnji dan, onda ne treba cekati da se slegne. Radi zdravlja bolje je da se saspe s kafom zirovom prilican deo tropa, taloga(sac, telfa). Ko moze nek saspe sa odvarom i cijelu telfu u mlijeko, pa ce mu jos vise zdravlju goditi.

Najzdravije je piti s mlijekom, a moze se piti i bez mlijeka, kako je za koga prijatnije. Mora se jos i secerom zasladiti. O dorucku dobro je jesti i komadic przena hljeba. 

Hljeb od razi u ovom slucaju ima prvenstvo kao i u mnogim drugim. Po jednu veliku casu treba popiti i tri put dnevno. Toplota ovog pica mora biti uvijek umjerena, otprilike potrebna je toplota kao u mlijeka koje se odmah pomuze iz krave. Ovo vazi za one osobe koje imaju tanku krv i vrtoglavicu.

Po uvjeravanju ljekara i kafa od zira moze vrlo korisno zamijeniti cokoladu a i kakao.

Pored toga sto je zirija - zirna kafa zdrava, kako za odrasle tako i za djecu, pored toga sto ne udi ni zivcima ni krvi, kao prava kafa i drugi strani prozivodi koji se u nas skupo prodaju, pored svega toga ovo je pice i najjeftinije. 

I stoga bi bilo i vrlo >patrioticno<  kad bi se uobicajilo da se umjesto kafe pije ova zirna kafa. Koliko bi se samo na tome moglo ustedjeti novca koji se ovako izdaju iz zemlje za kafu, koja se za nasu zemlju uvozi sa strane i ovdje potrosi.

Jedino je nuzna i ovdje promjena kao i svuda u svemu zivotu nasem. To je zakon nuznosti. Pa zato neka se pije zirija od pocetka zira pa do proljeca, a docnije kafa od razi, psenice, jecma, i drugog roda koji smo ovdje spominjali.

Zirija je spasonosna za zdravlje nase i zdravlje nase djece. Zirna kafa je prava blagodat i za zdrave i za bolesne. S obzirom na sve ovo, zelimo da se u Srbiji sto prije rasiri krug postovalaca zirne kafe i da se od sada udomaci koliko zdravo i ljekovito toliko i jeftino pice kao sto je kafa od zira, kojoj mi dajemo kratko ime zirija.

Hljeb od hrastovog žira

Jos od najstarijih vremena hrastova kora je bila u velikom postovanju kod svih naroda. Stari narodi zvahu hrast: >Hljebno drvo<, jer hrastov zir bijese tada kao hrana ne samo za stoku vec i za ljude. 

Jos i danas peku hljeb od hrastovog zira ne samo u Norveskoj vec i u Maloj Aziji, Persiji, Maroku, Spaniji i portugaliji. Hrastov zir iz toplih predjela mnogo je socniji i ukusniji.

Prije, dok nije bilo rasprostranjeno gajenje strmnih usijeva, narocito razi, hljeb od hrastovog zira u mnogim zemljama bijese jedina hrana. U Tunisu i danas zovu hrast >hljebno drvo<  a u Spaniji sirotinja klasa (seljacki stalez) spravlja hranu od hrastovog zira na razne nacine. 

Za vrijeme ratova na Pirinejskom poluostrvu Francuzi su bili prinudjeni da hljebom od hrastovog zira ishrane svu vojsku  za nekoliko dana...

Za vrijeme gradjanskih ratova u Americi oko ukidanja ropstva bijese predsjednik Dzekson, vodja americke vojske, pritjesnjen u hrastovoj sumi od Indijanaca. 

Zbog gladi pocese vojnici i oficiri da gundjaju i da se bune. Svi se iznenadise pozivu da sutradan budu kod njega na dorucku u trenutku kad je nastupala katastrofa i opasnost da pomru od gladi. Pozvani gosti nadjose Dzeksona u njegovoj kolibi a pred njim veliku gomilu hrastovog zira. 

Ustajuci da doceka goste, pozdravi ih ovim rijecima: >Gospodo moja, dokle su god pred nama ovolike gomile hrastovog zira, mi se ne smijemo tuziti na oskudicu hrane.< Zatim im je iznio dobro pecenog hljeba od hrastovog zira, kojim sei oficiri i vojnici dobro zalozise.

U Engleskoj su u najnovije vrijeme pravljeni opiti sa pecivom hljeba od hrastovog zira, i hljeb je ispao mnogo ukusniji no od skotskog ovsa...Hrastov se zir prije upotrebe oljusti i ostavi na podesenom mjestu da proklija, jer se klijanjem skroba preobraca u secer.

Vasa Pelagić